Taj fenomen se zove "ništa me ne žulja" 🙂 Mozak ne analizira zvuk frekvencijom 44000 puta u sekundi nego uživa u glazbi. Osim toga počne uviđati da albumi imaju priču... početak, kraj, vrijeme, tj, kontekst u kojem su nastali, način snimanja... Još ako se prolista knjižica doživljaj je potpun.. Ali to sam samo ja - audiofil dinosaur. 🦖 Teško je ne prepustiti se bespućima bezdušnog streaminga.