1-bitni SACD-i vs. 16-bitni CD-i: Zvuči li bolje?
Dugogodišnja rasprava u audiofilskim krugovima vrti se oko pitanja: zvuče li Super Audio CD-i (SACD) doista bolje od standardnih CD-a, unatoč tome što im znanost, barem naizgled, ne ide u prilog? Članak s Headphonesty.com ulazi duboko u ovu temu, istražujući tehničke razlike, percipirane prednosti i znanstvene spoznaje.
Tehničke razlike: PCM vs. DSD
- CD (PCM): Standardni CD-i koriste Pulse Code Modulation (PCM), uzorkujući glazbu 44.100 puta u sekundi s 16 bita detalja. To nudi dinamički raspon od oko 96 decibela.
- SACD (DSD): SACD-i koriste Direct Stream Digital (DSD), snimajući glazbu mnogo brže – 2.822.400 puta u sekundi – ali s samo 1 bitom po uzorku. DSD se fokusira na to kako se zvuk mijenja, a ne na njegovu glasnoću u određenom trenutku. DSD koristi tehniku "noise shaping" kojom digitalni šum potiskuje u ultrazvučni raspon (izvan čujnog spektra), rezultirajući čišćim zvučnim signalom i dinamičkim rasponom od preko 120 decibela. Rana CD pojačala su imala grube digitalne filtere, dok viša stopa uzorkovanja DSD-a dopušta nježnije filtriranje, što neki slušatelji doživljavaju kao glađi i prirodniji zvuk.

Obećanja i izazovi SACD-a
Iako DSD obećava čišći signal i mogućnost nježnijeg filtriranja, ima i svojih nedostataka:
- Ultrazvučni šum: Iako nečujan, ultrazvučni šum DSD-a može opteretiti audio opremu.
- Kompleksnost produkcije: 1-bitna priroda DSD-a čini ga teškim za rad u glazbenoj produkciji. Često se mora konvertirati u PCM za uređivanje, a zatim natrag u DSD, što znači da mnogi SACD-i nisu "čiste" DSD snimke od početka do kraja.
- Reprodukcija: Neki DAC-ovi (digitalno-analogni pretvarači) pretvaraju DSD u PCM tijekom same reprodukcije.
Znanost kaže drugačije: Može li se čuti razlika?
Unatoč tehničkim razlikama i obećanjima, znanstveni slušni testovi, poput onih koje su proveli Meyer i Moran (2007) te Blech i Yang (2005), dosljedno su pokazali da obučeni slušatelji ne mogu pouzdano razlikovati formate visoke rezolucije (uključujući SACD) od CD-kvalitete zvuka u slijepim testovima.
Pravi "krivac" (ili heroj): Mastering!
Ključni zaključak članka je da percipirana superiornost SACD-a često proizlazi iz boljih praksi masteringa, a ne samog formata. SACD-i se tipično proizvode za izbirljiviju audiofilsku publiku, što znači da se tijekom procesa masteringa primjenjuje manje kompresije i širi dinamički raspon. Upravo te razlike u masteringu, a ne inherentne karakteristike 1-bitnog DSD-a naspram 16-bitnog PCM-a, imaju najveći utjecaj na doživljenu kvalitetu zvuka.
Dakle, iako je tehnička podloga SACD-a impresivna, presudna je predanost detaljima u masteringu. Kada je CD kvalitetno masteriran, razlika u odnosu na SACD postaje teško, ako ne i nemoguće, razaznati.
Izvor: Headphonesty
Link: Why 1-Bit SACDs Sound Better Than 16-Bit CDs Even When Science Says They Shouldn’t