Neću sad ništa istraživati o ovim zvučnicima da slučajno ne bude utjecaja na dojmove. Evo, maloprije završili slušanje... Uvijek mi je interesantno poslušati novu opremu, bilo da se radi o zvučnicima ili drugim komponentama u sustavu. Tako je bilo i ovaj put. Nisam imao nikakvih očekivanja, i spojili smo prvo zvučnike na Marantz 2270, ali smo ubrzo čuli neke nepravilnosti a i vidjeli neke ekstremne hodove drivera. Brzo smo zaključili da se 2270 ipak lošije nosi sa ovim zvučnicima zbog vjerojatno bitno niže impedancije i pretpostavili da 2270 ipak treba možda ozbiljniji refresh ukoliko ga se planira spajati na zvučnike koji su teži za pogoniti. Na svu sreću, kolega je ponio Marantz PM64 MKII i nakon što smo spojili zvučnike na "modernije" pojačalo, sve je bilo ok. U ono kratko vrijeme što smo imali priliku čuti zvuk s 2270, PM64 je ipak imao malo tamniji zvuk, ne previše, ali ipak dovoljno da se čuje razlika između dva pojačala.
Krenuli smo s poznatim stvarima s demo liste koje uvijek puštamo i dobro su nam poznate (stavim poslije video pa ćete moći čuti otprilike preko YouTube kako zvuči). Prvi dojam koji sam dobio je da se radi o brzim zvučnicima s dobrim osjećajem za ritam. Znači, bas je iznimno utegnut i nema volumena kao kod nekih drugih zvučnika što sam imao priliku čuti kod sebe. Drugi dojam je fokus na separaciji instrumenata. Navikao sam u zadnje vrijeme na forgiving zvuk svojih Fyne Audio F302i, tako da je ovdje bila osjetna čujna razlika. Zvučnici su analtični (u kontekstu vremena kad su se proizvodili). Nakon što mi je kolega ispričao da su zapravo nastali kao monitori za kanadski radio, shvatio sam što se trude postići i odakle im taj genski potpis zvuka. Ideja je izgleda bila dobiti monitorski zvuk. Međutim... Ne mogu sad sa sigurnošću reći da li su možda godine učinile svoje i utjecale na nešto što me je zasmetalo ipak - visoki su dominantni i prilično izraženi u ukupnoj zvučnoj slici i narušavaju koherenciju zvuka. Vrlo često, skoro na svakoj stvari, mi je pozornost išla prema visokom spektru. Nakon nekog vremena mi to postane pomalo naporno. Za ljubitelje monitorskog zvuka s potentnim visokotoncima, ovo je vjerojatno ok, ali nije za moj ukus. Pokušavali smo malo "ukrotiti" te visoke igrajući se sa opcijama na pojačalu - CD direct, ali to je samo napravilo da je zvuk još više flat, bez posebnog utjecaja na visoke. Kad se isključi opcija, dobije se "marantz sound", kao da se uključi lagani loudness npr. Što je bolje? Osobne preference pretpostavljam.
U jednom trenutku sam rekao da vratimo moje Fyne i dok nam je svježe, čujemo neke različitosti. I odmah je bilo itekako čujno. Ti visoki na Fyne su toliko ugodni i opraštajući da se mogu smatrati prilično sretnim što ih imam jer mi apsolutno odgovara takav zvuk. Stvar na kojoj je bilo odmah čujno je od Bozz Scaggsa "Thanks to you". Na Energy su visoki na toj stvari jednostavno bili too much dok su na Fyne Audio pomaknuti unazad i pitomi.
Zatim se povela priča da li više serije Fyne Audio imaju taj karakter ili ne? Ako imaju, vrijedilo bi ići u tom smjeru. Ali smo nekako obojica zaključili da se ipak vjerojatno radi o detaljnijem i analitičnijem zvuku za koji bi trebala prateća elektronika da se dobije željeni karakter zvuka.
I za kraj, drago mi je što sam imao priliku poslušati ove Energy. Apsolutno razumijem ljude kojima se sviđa takav zvučni potpis i traže detaljnost i povišenu dozu atraktivnosti u zvuku. Za mene koji ipak volim smireniji zvuk, da ne kažem sedativniji, nisu dobar izbor ipak. Pohvalio bih izradu jer zvučnici izgledaju odlično i nakon svih ovih godina. Djeluju teško i masivno i čini mi se da se nije nekad štedilo na debljini furnira kao danas.
