Iskreno, ne sjećam se da sam ikad prešao granice hobija. Glazba mi je uvijek bila i ostala na prvom mjestu. Oprema je zapravo sporedna u cijeloj mojoj priči i putovanju kroz ovaj hobi. Pomaže da dobijem što bolji zvuk, naravno, ali izbor glazbe je u velikom omjeru zapravo ono što volim slušati, čak i ako nije dobra produkcija što mnogi audiofili traže.
Volim slušati, istraživati, ponekad nešto promijeniti u sistemu, ali ne osjećam pritisak da stalno nešto unaprijeđujem. Nekad me to više vuče, nekad manje – dolazi u valovima. Kad glazba svira kako treba i emocija je tu – to mi je dovoljno.
Za mene je glazba uvijek bila primarna. Možda me to ne čini audiofilom u puritanskom smislu te riječi – ali ja se i dalje osjećam kao kod kuće.