Nedavno, u Pakracu na Multipaku, sam sreo jednog gospodina koji je dugi niz godina bio istinski audiofil u pravom smislu te riječi i u kratkom razgovoru sam se prilično iznenadio kad je rekao "Nemam više ništa kod kuće!". Sa obzirom da se ne poznajemo dovoljno dobro i da je razgovor bio kratak, nisam ulazio dublje u problematiku zašto je to tako, pa mislim da tema može biti interesantna da razmotrimo što se to dogodi da netko jednostavno prestane biti audiofilom? Ja sam također imao epizode u svom životu kad sam sve stavio na standby, ali sam se nekako uvijek vraćao... Jer ljubav prema dobrom zvuku me uvijek vukla nazad.
Poznajete li nekoga tko je godinama bio duboko u audiofiliji – uvijek u potrazi za boljim zvukom, stalno testirao, slušao, uspoređivao… a onda u jednom trenutku sve to napustio? Rasprodao opremu, riješio se kolekcije, izgubio interes.
Što se dogodi kad se hobi koji nam je bio izvor strasti i užitka pretvori u tišinu? Je li to samo faza, burnout, ili kraj jedne ljubavi?
Podijelite razmišljanja ili iskustva – svoja ili od poznanika.
