Blonde On Blonde
Bob Dylan
Release Date: May 16, 1966
Recenzija albuma Blonde on Blonde – Stephen Thomas Erlewine (prijevod)
Ako je Highway 61 Revisited zvučao kao garažni rock album, tada Blonde on Blonde, dvostruki album, predstavlja njegovu inverziju – miješajući blues, country, rock i folk u divlju, razuzdanu i gustu zvučnu sliku. Umjesto vatrenog Michaela Bloomfielda, Dylan je angažirao intenzivnog, isprepletenog gitarista Robbieja Robertsona i predvodio grupu sastavljenu od svoje turnejske postave The Hawks i studijskih glazbenika, stvarajući tako najbogatiji skup pjesama u svojoj karijeri.
Blonde on Blonde je album ogromne dubine, koji pri svakom slušanju nudi nova lirska i glazbena otkrića. Ublažavajući oštrinu Highway 61 dozom apsurda, cijeli je album sastavljen od pjesama vođenih maštovitim, nadrealnim i duhovitim igrama riječima – ne samo u bržim rock pjesmama, već i u dugim, emotivnim baladama poput “Visions of Johanna”, “Just Like a Woman” i “Sad Eyed Lady of the Lowlands”.
Tijekom cijelog albuma glazba parira inventivnosti tekstova: prisutni su oštri gitarski rifovi, tekuće dionice orgulja, jasni klaviri, pa čak i pripiti puhački sastavi (kao u “Rainy Day Women #12 & 35”). Ovo je vrhunac Dylanove električne rock & roll faze – nikad više neće objaviti studijski album koji toliko snažno “rocka” ili sadrži tako bizarne slikovite prizore.
