Filmovi su više od pokretnih slika – oni su iskustva, emocije, priče koje nas pogađaju na način koji ponekad ni sami ne razumijemo. No, ono što ih čini zaista nezaboravnima nije samo vizualni aspekt, već i ono što ih prati – glazba.
Soundtrackovi nisu samo pozadinska buka, već ključni element koji definira atmosferu, likove i emocije, stvarajući posebne svjetove u kojima se gubimo.
Postoji ta čarolija kada u mraku kino dvorane ili u tišini vlastite sobe čuješ prve taktove pjesme koja ti se zauvijek ureže u pamćenje. Nekad smo željeli biti glavni junaci tih priča, hodali ulicama svog grada zamišljajući da su opasne ulice New Yorka, da se borimo protiv zla, spašavamo svijet ili jednostavno tonemo u melankoliju kad bi nas uhvatila nostalgija. Neki filmovi postali su kultni ne samo zbog svojih priča, već i zbog nevjerojatne glazbene pratnje koja ih je definirala.
Soundtrackovi su bili nešto poput portala – ulaz u svjetove u kojima su heroji padali i ustajali, u kojima je ljubav bila nemoguća, ali moćna, u kojima su obračuni imali svoje himne.
Neki od tih soundtrackova postali su kultni ne samo zbog filmova, već zbog nevjerojatnih glazbenih zbirki koje su definirale generacije.
Streets of Fire, The Warriors, The Crow, The Graduate, Pat Garrett & Billy The Kid, The Pink Panther, Judgment Night i American Splendor – to su bili albumi koji su više od zbirki pjesama. Oni su bili priče same po sebi...
