Krellac John McLaughlin je vanserijski gitarista, van svih poznatih gitarističkih kanona, sposoban odsvirati sve što čuje - toliko je u glazbi, vremenski i mentalno. Ne znam zašto je Stratus posvećen (meni dragome) Jeffu Becku, kada je svima znano da je to u originalu odsvirao genijalni Tommy Bolin. Bolin je u svemu bio klasa za sebe (pazite, to je 1973. godina), osim što je previše volio opijate svih vrsta i okusa. Još dok je svirao u Deep Purple (ne znam kojem - mk3?) družio se s pjevačem i basistom benda Glenom Hughesom koji je isto tako volio sve što vole mladi i Bolin. Jednom je na koncert došao toliko ušlagiran da mu je mislim desna ruka bila totalno utrnuta. Koncert je ipak odsvirao. Ta i tadašnja ekipa je znala svoj posao - neko je preživio, ali mnogi nisu. O tome vremenu često priča jedan bradati barba koji se odaziva na ime Lee Sklar, koji je svirao bas na ovoj pjesmi. Ne možemo ne spomenuti i Jana Hammera vrhunskog klavijaturistu, koji je opet imao problem da nije volio ili nije mogao putovati. I tako to ...