Autor članka podijelio je svoje iskustvo usporedbe slušanja omiljene glazbe na vinilu, CD-u i streaming platformama, ističući da razlike idu daleko izvan samog zvuka, uključujući ritual i emocionalni aspekt svakog formata. Vinil nudi fizički proces biranja ploče, postavljanja igle i osjećaj prisnosti koji stvara osobnu vezu s glazbom, dok CD pruža brzu dostupnost i pouzdanost, ali bez te iste duhovnosti. Streaming, iako najpraktičniji s neograničenim pristupom putem usluga poput Spotifyja, često gubi na intimi zbog digitalne sterilnosti i odsutnosti fizičkog angažmana.
Kada je riječ o zvuku, autor primjećuje da vinil donosi toplinu i dinamički raspon koji ga čine posebnim, iako može imati površinsku buku, dok CD-ovi nude čistu i preciznu reprodukciju bez kompromisa, ali bez topline analognih formata. Streaming, posebno u visokoj rezoluciji (npr. Tidal), može se približiti CD-u, ali često pati od kompresije koja umanjuje dubinu, što potvrđuju i blind testovi gdje su sudionici često birali vinil zbog subjektivnog zadovoljstva. Ovi rezultati ukazuju da tehnička kvaliteta nije jedini kriterij, već i osobni doživljaj utječe na preferencije.
Zaključno, autor zaključuje da nema univerzalno superiornog formata – izbor ovisi o kontekstu i raspoloženju. Vinil je najbolji za opušteno, introspektivno slušanje, CD za brzu i pouzdanu reprodukciju, a streaming za praktičnost i raznolikost. Ova raznolikost formata bogati iskustvo ljubitelja glazbe, nudeći različite načine uživanja, što potvrđuje da su emocionalni i kulturni aspekti jednako važni kao i sam zvuk.
I have listened to my favourite music on vinyl, CD and streaming – and the differences go far beyond sound