> 20 Bore Balboa – Mercedes City 2
Nema potrebe za previše pitanja kad Bore valja novu ploču. Mercedes City 2 nastavlja tamo gdje je jedinica stala, demonstrirajući da domaći rap ima konstantu koja ne treba gledati prema zapadu, već prema Brodarici pored Šibenika.

19 Kandžija – Trostruki salto
Novo izdanje Kandžije dolazi s mudrošću omotanom u hip-hop mantru u hip hopu koji nikad nije pristao na autotune. Trostruki salto funkcionira i kao introspektivna potvrda i kao poziv publici da se opusti.

18 Baby Lasagna – DMNS & MOSQUITOES
Malo koji domaći izvođač prošle je godine zapucao u svijet kao Baby Lasagna na Eurosongu. DMNS & MOSQUITOES je debi album koji nosi teret euforije s Eurovizije, a uspijeva ispružiti nešto bitno izvan toga. Čudan alibi koji izlazi iz mainstream pozornice prema alternativi, Marko Purišić pokazao je da nije vođen samo jednim hitom. Četrnaest pjesama se provlače kroz eklektični spektar od europskog electropopa protkano metal utjecajima, ne izbjegavajući ni autodestruktivne tekstove koji plivaju između sarkazma i ozbiljnosti.

17 Pisan Jelen – Kolo igralo
Folkovski dodiri i suvremena produkcija spajaju se u album koji zvuči kao svjež dah balkanske stvarnosti. Pisan Jelen opet dokazuje da tradicija ne mora biti muzejski eksponat nego može biti živi organizam.

16 Vashy – Dobili ste vaši
Ukratko, ako ste do sad voljeli prijašnje projekte Milana Glavaškog, sigurno ćete i ovog jer Vashy su sve ono što je prije radio, ali na jedan još opušteniji način gdje mu potpuno nije bitno kako će sve to završiti, već mu je stalo da se zabavlja u obiteljskoj atmosferi, a upravo tako se stvaraju i najbolje stvari. „Dobili ste vaši“ nije najbolji album ikad, sigurno nije i među najužim kandidatima za album godine, ali to je najoptimističniji album koji klizi bez greške.

15 Jelusick – Apolitical Ecstasy
“Apolitical Ecstasy” pravi je nasljednik prvijenca s kojim se Jelusick ističe kao jedna od perjanica koja bi lakše mogla funkcionirati van naših granica, nego u Hrvatskoj. Ovo je album kojemu su svaki ton i vokal na svojem mjestu, te isporučuje deset vrlo moćnih pjesama koje zajedno djeluju vrlo koherentno i moćno. Sad, dio kritike će to ponovno pokapati i pronaći svoje razloge za to, kao što su to napravili i s prvim albumom, ali to baš nema smisla jer i autorski i produkcijski ovo svakako pripada perfekcionističkim albumima kojima je teško naći zamjerku.

14 kaleido – Čiji je ovo pas?
Čiji je ovo pas? bogato je ostvarenje u kojem će uživati obožavatelji intimne, pomalo pospane, te pomalo anksiozne indie estetike. Premda još uvijek u fazi imunizacije protiv dječje bolesti neobuzdane sklonosti ka eksperimentiranju, kaleido se ovim izdanjem potvrdio kao jedan od najoriginalnijih mladih bendova u Hrvatskoj danas te nimalo ne sumnjam u njihovu mogućnost da nadiđu svoje trenutačne okvire i razviju se u nešto još posebnije.

13 Senidah – Sen i Dah
Senidah je objavila Sen i Dah u veljači 2025. i ponovno potvrdila status balkanske trap kraljice i jedne od najvećih zvijezdi regije uopće. Ovo nije standardni trap narativ, Senidah šeta između klubova, ulice i intimnih trenutaka s dozom autentičnosti koja prelazi okvire mode.

12 Consecration – Video sam kako umireš
Beogradski bend Consecration vratio se samo godinu dana nakon prethodnog albuma Smrt, ljubav, smrt, da zaokruži priču s Video sam kako umireš. Njihov osmi studijski album donosi sedam pjesama, tri epa od preko 10 minuta, i atmosferu koja lebdi između psihodelije, jazza, post-metala i neoklasike.

11 Mangroove – Komad neba
Nakon sjajnog albuma Nešto veće od nas snimljenog s Jazz orkestrom HRT-a, Mangroove se vraća s Komad neba, albumom koji funkcionira kao intimno glazbeno putovanje. Toni Starešinić i Željka Veverec opet demonstriraju kako stvoriti jazz nadahnutu glazbu koja nije zarobljena žanrovskim okvirima.

10 Ana & The Changes – Sabiranje
Beogradska kantautorica Ana Ćurčin objavila je svoj treći studijski album Sabiranje u travnju 2025. Nakon EP-ja Susret iz 2023., Ana se opet pozicionira kao jedna od najistaknutijih srpskih kantautorica školovanih na američkim indie folk postulatima. Album donosi deset pjesama koje se kreću od intimnih balada do klasičnih pop-rock numera s vajbom Brucea Springsteena ili The War on Drugs.

9 LHD – Summer is Over
Na temeljima ugaslih The Bambi Molestersa izrasla je formacija LHD, a njihov drugi studijski album Summer is Over dokazao je da se sisački surf rock može mjeriti sa svjetskim standardima. Dinko Tomljanović, Lada Furlan Zaborac i Hrvoje Zaborac pridružio se Sven Pavlović kao punopravni član, što je donijelo još bogatiji zvuk s dvije gitare koje stvaraju zvučne kulise.

8 Svibanj – Vol.1
Jedinstveni projekt Svibanj okupio je supergrupu glazbenika s hrvatske alternativne scene s filozofijom jedan dan, jedna pjesma. Ovo prvo izdanje okupilo je sedam glazbenika koji su u sedam dana stvorili sedam pjesama koje se žanrovski protežu od sanjive ambijentale i popa preko post-rocka do post-punka i noise rocka. Iza projekta stoje Eva Badanjak iz Žena, Goran Nježić iz ###-a, Naranča iz Stereosistera, Jona Jovanović iz Elizabete Bam, Sven Sorić iz ###-a, Laura Tandarić iz Ki Klopa i Anja Tkalec iz ###-a.

7 Let 3 – RKTRD NDRD
Ne treba biti previše pametan da se zaključi kako je ovo najbolji album Leta 3 u zadnjih 20 godina. Ok, nisu bili baš niti previše aktivni u to vrijeme, svega nekoliko albuma, ali to je tako jer su došli u tu kategoriju kad novi materijali uopće nisu bitni. Ipak, ovim albumom se s lakoćom mogu približiti publici koja ih je otkrila tek s Mamom ŠČ, a za tu publiku vjerojatno i jest Čupaj pičku, što znači da bi ovo mogao biti pravi zgoditak od albuma s kojim će se spojiti sve generacije fanova Leta 3.

6 Tidal Pull – Sve isto kao svaki put do sad
Nakon što su izgubili pjevača Vilima koji je otišao u Ameriku, Tidal Pull odlučio je napraviti totalni reset i za promjenu uzeti pjevačicu Mirnu Bralić. Treći studijski album Sve isto kao svaki put do sad njihovo je najradiofoničnije, najintuitivnije i najimpulzivnije izdanje dosad.

5 Mimika Orchestra – Medzotermina
Nastavno na prošli album Altur Mur, Mimika Orchestra nakon tri godine predstavlja svoje novo izdanje Medzotermina. Sve ono što smo dosad znali o njima, ovdje je ponovno spojeno u jedno lijepo kreativno ludilo od nekih 55 minuta kroz devet pjesama. Ono što se na prvu već osjeti, dominiraju nešto vedriji, ali i kaotičniji tonovi s kojima smo dobili zanimljivu zvučnu priču koja ponovno slušatelja drži napetim cijelo vrijeme. Ukratko, Mimika Orchestra odveo je balkansku muziku u 22. stoljeće.

4 Gatuzo – Subota
U jednom trenutku, izgledalo je da bi Gatuzo mogao biti jedan od voditelja nove generacije rock bendova u nas. S debi albumom Noge/ruke/glave su skrenuli pažnju na sebe, dok su s drugim ! jednostavno razvalili… Ipak, Hrvatska nije baš zemlja koja će lako prepoznati neki novi bend, pa neki odjek javnosti se nije dogodio, iako ih je kritika imala kao svoje nove favorite. S vremenom je i taj hype kritičara malo splasnuo, a Gatuzo je krenuo raditi glazbu za svoju dušu.

3 Koikoi – O sreći u snovima
Koikoi donosi album koji istražuje emocionalne krajnosti i nadu skrivenu u snovima. O sreći u snovima izašao je krajem 2025. i postavio novi benchmark za regionalni indie rock s dozom psihodelije. Grupa demonstrira zavidnu sposobnost spajanja melodija koje ostaju u glavi s produkcijom koja ne izbjegava eksperiment.

2 Buč Kesidi – Moderne veze
Potpuno je jasno da su Buč Kesidi našli formulu kako studijski podići letvicu na najvišu moguću razinu. Ovih pola sata baš odura od prve do zadnje sekunde jednim modernim pristupom standardnoj formi i to tako da bend ostaje potpuno svoj, kakvog ga znamo i inače, te pri tome nadogradi svoj zvuk na pravi način. Ovih deset pjesama je ujednačeno, melodijski i hitoidno, pa je album “Moderne veze” lako pustiti nekoliko puta zaredom. S obzirom na sve kompliciranije zvučne kulise, jasno je da će se i sama postava za koncerte morati povećati prije ili kasnije, ali to je samo jedna stepenica koju svaki dvojac mora proći od malog kluba do stadionskih nastupa (možda su najbolji primjer The Black Keys).

1 ABOP – Masters of Afters
Masters of Afters vozi od prve do zadnje sekunde bez kočenja. Iako zvukovno tu više nema nečeg inovativnog, ABOP šiba neopterećeno, a ta opuštenost im je donijela najbolji materijal do sad. Od Baretove poslane poruke koja nas uvađa u priču, drmalice ne popuštaju ni na trenutak. Album koji slušaš nakon preslušavanja albuma i skužiš da je bolji i od preslušavanih albuma.

Od post-rock eksperimenata do trap manifesta, od surf rocka do balkanskog jazza, svaki album na ovoj listi predstavlja nešto bitno. Ovo nije sentimentalni popis već popis albuma koji će ostati relevantni i kad se godina završi. Slušajte ih, kupite ih, podržite izvođače. Glazba nije samo pozadinska buka već dio identiteta ovog prostora.